LJUDSKA PRAVA SU NEOTUĐIVA OSNOVNA PRAVA KOJA PRIPADAJU SVIM LJUDSKIM BIĆIMA, A DOBIJAJU SE SAMIM ROĐENJEM I NIKADA NE BI SMJELA BITI NIKOME ODUZETA.
Kada pričamo o pojmu ljudskih prava, moramo imati na umu da se on odnosi na koncept koji se bazira na ideji da ljudska bića imaju univerzalna prirodna prava nezavisno od pravne jurisdikcije, vlasti u određenoj državi ili drugih faktora kao što su etničko porijeklo, državljanstvo, rasa ili pol. Ljudska prava su zasnovana na urođenom ljudskom dostojanstvu i uvijek zadržavaju svoj univerzalni i neotuđivi karakter.
Ljudska prava posjeduju svi
Ljudska prava posjeduju svi ljudi bez obzira na rasu, naciju, vjeru, pol, državljanstvo, seksualnu orijentaciju, imovinsko stanje, politička ubjeđenja, invaliditet i druga stvarna, odnosno pretpostavljena lična svojstva.
Gledano sa pravne strane ljudska prava su definisana u međunarodnom pravu i u domaćem unutrašnjem pravu većine država u svijetu. Međutim, doktrina ljudskih prava ima i vanpravni karakter i čini temeljnu moralnu osnovu za regulisanje savremenog društvenog i političkog sistema. Cilj koncepta „ljudskih prava” je uspostavljanje zajedničkih standarda u položaju ljudi koji treba da postignu svi narodi i sve nacije, kako bi svaki pojedinac i svaki građanin težio da doprinese poštovanju ustanovljenih prava i sloboda.
Ljudska prava se na različitim jezicima drugačije nazivaju (Human Rights, Menschenrechte, droits de l`home, права человека) ali im je suština uvijek ista: zaštita osnovnih civilizacijskih, pravnih, filosofskih i političkih vrijednosti kroz ideju da se sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima, obdarena razumom i sviješću da trebaju jedna sa drugima postupati u duhu bratstva.
Pojam i ideja ljudskih prava razvili su se iz ideje prirodnog zakona odnosno prirodnih prava. U idealnom svijetu svi građani bi trebali imati ljudska prava bez potrebe da se ta prava garantuju međunarodnim propisima ili zakonima određene države. Međutim, danas je u faktičkim odnosima u društvu neophodno da se na međunarodnom i domaćem planu donesu akti u kojima se ta prava propisuju. Takođe, potrebno je imati određenu organizaciju koja će stajati iza njih, mehanizme zaštite prava i države koje su voljne da u slučaju kršenja ljudskih prava stanu u zaštitu svojih građana.
