Dragan Bursać, novinar i kolumnista iz Banjaluke je dobio prijetnje po ličnu sigurnost i život. Prijetnje je dobio zbog teksta koji je objavio nedavno, a u kome govori o skupu podrške Ratku Mladiću u Banjaluci.
Domaći i međunarodni pravni akti pružaju veliku zaštitu slobodi govora kao i bezbjednosti i životu svake individue. Pravo na slobodu izražavanja je pravo na posjedovanje i izražavanja vlastitih stajališta i razmišljanja. Ono treba postojati bez cenzure i straha da će zbog njega nastupiti kazna.
Pravna država predstavlja sigurnu okolinu u kojoj će svi imati jednaka prava i zaštitu od nasrtaja druge individue/državnog organa. Ukoliko je sloboda govora nepravno ograničena, država mora da je zaštiti. Ukoliko se neko ne slaže sa određenim stavom kojeg iznosi pojedinac, on uvijek ima pravo da preko pravosudnih institucija zatraži zaštitu ugleda i časti ili da verbalnim putem replicira na stav koji ne podržava. Ukoliko pojedinac krši krivične propise svojim izražavanjem, protiv njega se treba pokrenuti krivični postupak. Međutim, niko ko nema nadležnost se nikada ne smije stavljati u ulogu sudije ili izvršioca presude, a isto tako niko ne smije nikome prijetiti zbog iznošenja stavova koji su nepoželjni ili drugačiji! To je princip na kome počiva država u kojoj je pravo ideja vodilja. Samovolja je druga strana bezakonja.
Dragan Bursać ima pravo da kaže šta misli
Republika Srpska i Bosna i Hercegovina imaju pozitivnu obavezu da zaštite pravo svakoga da iznosi svoje stajalište. Ova obaveza postoji dok lice ne krši propise u državi i dok je u skladu sa standardima iz prava na slobodu izražavanja.
U zemljama u kojima ne postoji sloboda govora, u autokratskim, totalitarnim i religijskim sistemima, ljudi se boje reći ono što misle. U takvim sistemima pojedinci nisu slobodni, jer su okovani konstantnim strahom za svoj život. U takvim državama, pojedinci su napadani i linčovani od strane države ili drugih građana, zbog svog mišljenja. U Hitlerovoj Njemačkoj, Musolinijevoj Italiji, Staljinovom SSSR-u, današnjoj Saudijskoj Arabiji ili Sjevernoj Koreji sloboda govora je misaona imenica. Slobodoumni pojedinci i oni koji su prenosili/prenose važne informacije su stavljani/stavljaju se na liste za odstrel, a svaki građanin je imao/ima pravo da ih likvidira, jer se država nije miješala/ne miješa se u te stvari. Čak, ona ih je podržavala/podržava ih, a u dosta slučajeva država je bila/jeste i glavni inicijator i egzekutor napada na integritet pojedinaca.
Kada nema slobode govora, društvo ne može da napreduje.
Kada nema slobode govora, sva ostala prava i slobode lako iščeznu.
Kada nema slobode govora, vrlo brzo zavlada mrak.
Republika Srpska i BiH ne smiju da postanu prostor na kome ne postoji zaštita građana. Država/entiteti imaju dužnost da štite pojedince od bilo kakvog fizičkog ili verbalog nasilja. Takođe, država/entiteti moraju da štite pravo na slobodu govora svim legitimnim i legalnim sredstvima. Dragan Bursać je državljanin i građanin Republike Srpske i BiH koji izražava svoj stav javno. Zbog svog stava ni Dragan niti bilo ko drugi ne smije biti napadnut.
Dragan Bursać se mora zaštititi
Banjalučki centar za ljudska prava poziva nadležne organe da reaguju i zaštite Draganova prava i njegov fizički integritet, kao i njegovu slobodu na iznošenje vlastitog stajališta i prenošenje informacija, procesuirajući sve one koji su mu slali prijeteće poruke, sve one koji namjeravaju da mu učine bilo šta nažao, kao i da spriječe bilo kakav napad na njega.
Banjalučki centar za ljudska prava