U našoj javnosti se odomaćilo shvatanje da je uzimanje i stavljanje u tekst tuđih fotografija bez pitanja i plaćanja normalna stvar. Naravno, ukoliko potpišete autora. Čak se smatra da mu time i vršite promociju i podržavate ga kao fotografa, jer će tako djela nastala putem njegovog oštrog oka i mirne ruke dobiti još više zainteresovane publike. Međutim, pravno gledano, ovo nije baš tako!
Dosta fotografa kod nas nije upoznato dovoljno sa svojim pravima i nerijetko su se do sada dešavale situacije da je uzimanje njihovih fotografija prolazilo nezapaženo. Međutim, prije nešto više od desetak godina situacija se počela mijenjati, prvo u Srbiji, a sada i kod nas. Autori sve više shvataju da zaštitu svojih djela mogu da traže putem različitih postupaka i to u sferi građanskog, prekršajnog ili krivičnog prava.
Banjalučki Okružni sud odbio je žalbu Vladimira Kovačevića, novinara BN televizije i portala Gerila info, na presudu Osnovnog suda u Banjoj Luci kojom je odbijena njegova tužba protiv ATV-a i glavnog urednika tog medija Nenada Trbića.
Misija OSCE-a u BiH je prije dvadesetak dana objavila nove Smjernice za saradnju policije sa medijima odnosno medija sa policijom. U Smjernicama se navodi da su, prije svega, policija i mediji dužni poštovati propise koji su trenutno važeći.
Vladimir Kovačević je novinar iz Banje Luke koji je zaposlen na televiziji BN, a ujedno radi i za nekoliko drugih medija. U svom izvještavanju pokriva različite društveno-političke teme, a u okviru novinarskog posla često ukazuje na određene nelegalne radnje od strane različitih institucija, interesnih grupa i organa vlasti. Nakon izvještavanja sa protesta grupe „Pravda za Davida” 26. avgusta 2018. godine Kovačevića su brutalno, uz pomoć metalnih teleskopskih palica, pretukli Marko Čolić i Nedeljko Dukić, pokušavajući ga lišiti života. Napad se dogodio bukvalno na njegovom kućnom pragu, ispred zgrade u kojoj živi.
Kada bi se novinari kažnjavali za svako otkrivanje afera, nezakonitih radnji i kriminala koje se dešava svakodnevno u BiH, veoma je vjerovatno da bi novinarska pera bila otupljena od strane pravosudnih organa. Kada bi se tako postupalo i na evropskom i svjetskom nivou, neke od najvećih afera i nelegalnih radnji, ne bi bile otkrivene. U takvoj situaciji, gdje je represija modus operandi, rijetko ko bi se i usudio dirnuti u osinjake nelegalnih radnji, obmanjivanja i korupcije. Baš zbog toga, novinar koji poštuje standarde ljudskih prava, etiku i profesionalno postupa, ne bi trebalo da odgovara za to što želi da bude „pas čuvar” javnog interesa i da tako štiti demokratiju i pravo. Suprotno, njegovo osuđivanje i represija prema njemu bi dokazala da država ne brine za javni interes, već da joj je bitniji interes pojedinaca ili određenih lobističkih i interesnih grupa.
Generalno gledano, povorka je bila uspješna, ali BiH još mnogo treba raditi na tome da u svakodnevnom životu štiti prava i položaj svih kategorija svog stanovništva, uz ostvarivanje pune ravnopravnosti i bezbjednosti svih građana.