Nasilje i hapšenja. Šta je sljedeće?

Dimna zavjesa za lakse hapssenje...

Izjava koju je naš direktor Dejan Lučka dao za dnevne novine Euro Blic

Članak je dostupan na sljedećem linku:    
Nasilje i hapšenja. Šta je sljedeće? Katastrofalno stanje ljudskih prava u Srpskoj


Crkva zabranjuje vjernicima da u hramu pale svijeće za pokoj duše ubijenog mladića, policija pendrecima i kamerama prati građane u centru Banjaluke, a MUP javno opominje novinare da paze šta pišu.

Nedavno nasilno hapšenje švedskog državljanina Bruna Batinića (66) usred grada posljednji je u nizu slučajeva zbog kojih su Republika Srpska i Banjaluka u demokratskom svijetu izašli na loš glas.

Podsjećamo, samo u posljednjih 10 mjeseci, svjedočili smo pokušaju ubistva novinara Vladimira Kovačevića, rastjerivanju i privođenju građana koji su protestovali na Trgu Krajine, sistematskom ograničavanju slobode javnog okupljanja, prekršajnim kaznama zbog  javno iznesenog stava.

Analitičari i aktivisti upozoravaju da sve to ukazuje da je su ljudska prava i građanske slobode u RS zaštićeni samo – na papiru.

– Taman kad pomislite da gore ne može biti, ispostavi se da ipak može. Danas ne možemo ni govoriti da se ljudska prava i slobode krše, ona više u Republici Srpskoj ne postoje. Do prije nekoliko mjeseci smo ukazivali na ugrožavanje slobode okupljanja, sada je na redu i sloboda kretanja, a jezivo je i pomisliti, šta bi, nakon svega, moglo biti sljedeće – kaže Dragana Dardić iz Helsinškog parlament građana Banjaluka.

Politička analitičarka Tanja Topić ocjenjuje da urušavanje sloboda građana u RS traje godinama, pa trenutno stanje nije nikakvo iznenađenje.

– Bahati odnos onih na vlasti prema neistomišljenicima, prije svega novinarima i predstavnicima “neprijateljskog” nevladinog sektora, sada su „krunisali” i osionošću i fizičkim prijetnjama. Posljedice su strašne, jer su neki događaji rezultirali ubistvima i pokušajima ubistva – kaže Topićeva. Građani su, dodaje ona, decenijama ćutali na takav odnos i sklanjali glavu dok zlo nije pokucalo i na njihova vrata.

– Naše nasleđe nam je najveći balast. Mi se bojimo vlasti, idolopoklonočki im se klanjamo, poput dobrih sluga, zaboravljajući da su oni naš servis i da treba da budu nama na usluzi. Oni koji se ovako ponašaju otvoreno pokazuju da nam treba čvrsta ruka i da nas samo pendrek može prizvati pameti – kaže Tanja Topić.

Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava, tvrdi da postoji veliki raskorak između onog što je, u oblasti ljudskih prava, propisano u ustavima, zakonima i međunarodnim konvencijama i onog što se primjenjuje u praksi.

– Tako, na primjer, policija ima zakonsku mogućnost da neku osobu uhapsi, ali i obavezu da pri tome postupa čovječno i s poštovanjem dostojanstva. Međutim, službenici to često „zaboravljaju“ i svaki nelegitiman postupak pravdaju zakonskim ovlašćenjima. Takođe, imamo propisanu slobodu izražavanja, a građani dobijaju prekršajne prijave zbog kritike rada javnih službenika – kaže Lučka.

Ljudska prava su, upozorava, zagarantovana svima i ne mogu se malo primjenjivati, a malo ne, zavisno od situacije. Uz to, dodaje, mnogi se pozivaju na ljudska prava ili slobodu govora samo kada su u pitanju njihovi interesi, a kada su ugrožena prava drugih, zaćute i okreću glavu.

– Rijetke interesuje tuđa nesreća i nepravda, dok se vatra ne zapali i pod njihovim stopalima. Ali, kako je krenulo, gorjeće vatra pod svima – kaže Lučka.

Problem je, zaključuje Lučka, i nedostatak građanske svijesti, pa u našem društvu caruju laži i spinovi, tako da mnogi još uvijek vjeruju da su ljudska prava „strani element“ i „zapadnjačka izmišljotina“.

Orvelovski košmar koji Srpsku vodi samouuništenju

– Iako se moglo naslutiti da će autoritarna, autokratska vlast, koja je nikla i koja se održava na podaničkom mentalitetu naroda, kukavičluku i diletantizmu, nasrnuti na svakoga ko joj se odozdo suprotstavi, pokaže da ima kičmu i iole upornosti, ovo što se dešava je ipak nešto nalik orvelovskom košmaru, kakav ni najveći cinici ne bi mogli da režiraju. U po bjela dana, pred TV kamerama, prolaznicima, pred djecom, bacati ljudska prava i političke slobode na pod, tjerati građansko društvo da klekne, da puzi, bez imalo srama, bez straha od odgovornosti, od prezira sugrađana, komšija, rodbine, to djeluje sumanuto i veoma, veoma opasno!

Ne samo zbog zatiranja ionako skromnih demokratskih potencijala RS, koji su jedina šansa njenog dugoročnog opstanka, već i zbog provokativnih argumenata da od nje dignu ruke spolja i iznutra. Pod tim mislim na rizik da građani dignu ruke od želje da grade slobodnu, demokratsku, pravnu i pravednu RS i da je počnu doživljavati kao neprijatelja sopstvene budućnosti, a međunarodna zajednica i okruženje da u njoj vide neprijatelja koji izaziva na konflikt do samouništenja – kaže profesor Fakulteta političkih nauka u Banjaluci Đorđe Vuković.


Originalan članak:

Štampano izdanje


Internet izdanje