Aktivnosti

Počnimo rušiti arhitektonske barijere: Hoćemo kino za sve građane Banjaluke

Hoćemo kino za sve građane Banjaluke

 


Izjava koju je naš direktor Dejan Lučka dao za Magazin BUKA

Članak je dostupan na sljedećem linku: Počnimo rušiti arhitektonske barijere: Hoćemo kino za sve građane Banjaluke


Banjalučanka Tanja Mandić Đokić pokrenula je Inicijativu „Hoću u kino“ (#hoćuukino)  kojom apeluje na Multipleks Palas da tokom renoviranja obrati pažnju na potrebe osoba sa invaliditetom da bi i one mogle da idu u kino. Ispostavilo se da je ova incijativa mnogo šira i veća od samog odlaska osoba sa invaliditetom u kino i da su mnoge kulturne institucije neadekvatno prilagođene za osobe sa invaliditetom.

Mr Tanja Mandić Đokić, sociološkinja – konsultantica za pitanja društveno marginalizovanih grupa kaže da je uklanjanje arhitektonskih barijera, odnosno prilagođavanje okruženja osobama sa invaliditetom jedan od osnovnih preduslova uključenosti osoba sa invaliditetom u zajednicu, odnosno preduslov za poštovanje ljudskih prava osoba sa invaliditetom koja uključuju pristup obrazovnim, zdravstvenim, kulturnim institucijama odnosno svim resursima zajednice.

„Dakle, ovo pitanje i razbijanje svih arhitektonskih barijera je od izuzetnog značaja i u potpunosti u skladu sa međunarodnim konvencijama, ali i vrijednostima modernih demokratskih društava koji se temelje na poštovanju ljudskih prava i uvažavanju različitosti. U tom smislu se i okruženje projektuje i gradi tako da bude upotreblijvo za sve građane“, kaže za BUKU Tanja Mandić Đokić.

Iako ovdje razgovaramo o arhitektonskim barijerama koje su najočiglednije, Tanja naglašava da to nisu jedine barijere sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom i koje treba uklanjati. Objašnjava da imamo barijere kod pristupa informacijama za osobe sa oštećenjem vida i sluha, kao i mnoge institucionalne barijere u kojima se najviše ogleda koliko je (ne)deklarativno opredjeljenje društva da uvažava i sugrađane sa invaliditetom.

Tanja kaže da, dok je postojao Mutlipex Kozara, neke manje sale su bile djelimično pristupačne, pa su osobe sa invaliditetom ponekad uspijevale odgledati film koji se prikazivao u tim salama. Međutim, dodaje da je to bilo samo slučajno pristupačno, nikako planski, a ako koristite kolica, morali ste da sjedite ispred prvog reda, što je preblizu ekranu i nije nimalo ugodno.

Lift na Trgu Krajine koji vodi do Multipleksa Palas je, ističe Tanja, nažalost, više u kvaru nego ispravan.

„Zaista mi je rebus kome i zašto je u interesu da ga iznova devastira. Stičem utisak i da nikad nije održavan, a i kada je radio, unutra se nije moglo ući od smrada i prljavštine. Očigledno je i razočaravajuće da imamo sugrađane koji nalaze zadovoljstvo u tome da unište nešto za što je jasno da koristi ne samo osobama sa invaliditetom. Međutim, to ne smije ostati na tome, ako postoji problem funkcionisanja, to samo znači da treba uložiti dodatni napor da se lift sačuva od devastiranja. Možda je to nadzorna kamera, svakako i služba održavanja i slično“, predlaže Taja.

Naša sagovornica kaže da su predstavnici Gradske uprave upoznati sa problemom lifta na Trgu Krajine.

 „Nisam, još, dobila nikakav odgovor vezano za akciju #hoćuukino, ali uvjerena sam da je sada prava prilika da riješimo pitanje lifta na Trgu Krajine, omogućimo pristup bioskopu, ali ne samo bioskopu, već svim sadržajima koji se nalaze dole. Jednostavno, taj lift mora raditi ili se mora naći neko drugo rješenje za te stepenice. Razumijem da su građene u vrijeme kada se o pristupačnosti uopšte nije vodilo računa, ali to nije izgovor da se sada ne prilagode na najbolji mogući način. Viđala sam prilagođene srednjovjekovne dvorce, zaštićene kulturne spomenike, pa znam da mogu i neke stepenice“, objašnjava Tanja M.Đ.

Banjalučki centar za ljudska prava dao je podršku Inicijativi Hoću u kino. Dejan Lučka, direktor ovog Centra, kaže da je problem odlaska u bioskop simbol mnogo većeg problema, jer problem nije samo u prilazu Multipleksu Palas.

„U Banjaluci postoje mnoge institucije, privredna društva, kafići, restorani itd. koji takođe nemaju prilagođene prilaze za osobe sa invaliditetom koje koriste kolica ili se otežano kreću. To praktično znači da ste vi određeni broj građana onemogućili da se slobodno kreću i da imaju pristup tim lokacijama. Svima su puna usta ljudskih prava i sloboda, pa ako se već toliko na teoretskom nivou može raspravljati o nediskriminaciji, ravnopravnosti i jednakim mogućnostima, počnimo da te jednake mogućnosti stvaramo u praksi na svakom koraku. Neka uklanjanje barijera za Multipleks Palas bude početak boljeg odnosa prema sugrađanima“, rekao je za BUKU Dejan Lučka.

Kaže da se nada da će Grad Banjaluka učini sve moguće napore da riješi problem arhitektonskih barijera, tako što će u skladu sa svojim nadležnostima omogućiti prilaz osobama sa invaliditetom Multipleksu Palas i tako u praksi poštovati njihova ljudska prava, a nada se da će ovo biti početak rješavanja problema osoba sa invaliditetom.

Goran Pivašević, diplomirani inženjer arhitekture, kaže da podržava sve inicijative u gradu koje će pospješiti samostalno kretanje osoba sa invaliditetom.

„Mislim da je inicijativa na mjestu, međutim, možda malo kasno pokrenuta za konkretan problem pristupačnosti Multipleksa, za koji čujem da se ovih dana renovira. Nisam siguran da li su tim projektom planirali da pokušaju bioskopske sale učiniti pristupačnim za osobe sa invaliditetom“, kaže za BUKU Pivašević.

Ukoliko pričamo o nalaženju rješenja za konkretne probleme postojećeg multipleksa, Pivašević smatra da se veoma malo može učiniti, jer su radovi već pri kraju.

„Multipleks Palas ima tri značajne barijere. Prva barijera je vanjsko veliko stepenište, čija je barijera rekonstrukcijom Trga planirana da se savlada liftom, koji je, naravno, potrebno popraviti i redovno servisirati. Druga barijera je ulazno stepenište u glavni hol multipleksa, za koji se treba izgraditi kosina, adekvatnog nagiba, koja, naravno, zahtijeva svoj potreban prostor. Treća barijera je velika nivelacija između glavnog hodnika i dvije sale, koje bi najverovatnije zahtijevale mnogo skuplju varijantu podiznih platformi, zbog nedostatka dovoljnog prostora za izgradnju kosina. Jedino je Mala sala, koliko me pamćenje služi, na nivou glavnog hodnika, koja bi se vjerovatno mogla namijeniti za posjetu osoba sa invaliditetom“, kaže Pivašević.

On dodaje da tu dolazimo do treće barijere, a to je nalaženje prave pozicije u sali, na kojoj će biti dovoljno mjesta za manipulaciju kolicima, a uz to biti dovoljno kvalitetna pozicija za gledanje i filmskih projekcija. Pivašević kaže da je savladavanje arhitektonskih barijera kompleksan projektantski posao, pogotovo za već izgrađene prostore, koji već svojim prvobitnim projektima nisu imali planiranu pristupnost osobama sa invaliditetom.

Pivašević kaže da je popravak lifta na Trgu Krajine neminovan.

„Vidio sam i jedno zanimljivo rješenje rampi, koje idu preko vanjskog stepeništa, ali mislim da je neizvodljivo za ovo konkretno stepenište, jer je potreban dodatni prostor i veći građevinski zahvat nego što bi trebalo za dovođenje liftova u ispravno stanje. A isto tako, tokom zime, rampe koje nisu natkrivene postaju velika opasna klizališta“, objašnjava naš sagovornik i dodaje da je ovo samo njegovo nagađanje, jer nema sasvim tačne informacije sa terena.


„Nadam se da je Multipleks u projektu sanacije uzeo u obzir i pristupačnost sala za osobe sa invaliditetom, tako da je jedino popravka lifta dovoljna za omogućavanje pristupa, a što je u nadležnosti Grada“, ističe Pivašević.

Iz Multipleksa Palas rekli su da renovinarenjm žele da unaprijede rad kina, a to podrazumijeva napredak u svim poljima: tehnologije, većeg broja kino dvorana, usluga i pristupa, kao i smještaja kolica za osobe sa invaliditetom.

“Jedan od razloga zbog kojeg smo i krenuli u renoviranje je taj da omogućimo osobama sa invaliditetom pristup salama i adekvatna mjesta sa gledanje filmova. Pristupne rampe, širi redovi i prostor za kolica za osobe sa invaliditetom su prioriteti na kojima radimo”, kažu iz Multipleksa Palas i dodaju da oni nisu zaduženi za lift, jer nisu vlasnici tog prstora i da je lift u nadležnosti grada.

Ostale kulturne institucije

Tanja M.Đ. kaže da kulturne institucije u Banjaluci nekako najviše „zapinju“ kada je u pitanju njihovo prilagođavanje za osobe sa invaliditetom.

„Imam odgovor zašto je to tako, ali to je druga, detaljnija priča i ostavićemo je za neki drugi put. Počeću od pozitivnih primjera i reći da je Muzej savremene umjetnosti RS prilagođen za korisnike kolica i osobe koje se otežano kreću. Nadam se da će oni uskoro ići i u pravcu prilagođavanja sadržaja osobama oštećenog vida, u smislu opisa eksponata na brajevom pismu, glasovnom opisu i sl. Muzej RS je djelimično i dosta neadekvatno prilagođen, kao i Narodno pozorište RS. Cijenimo trud, ali treba imati u vidu da je uvijek na kraju jeftinije odmah sve riješiti kako treba. Postoje propisi o nagibu kosih ravni, širini, podlozi koja ne smije biti klizava i sl. Takođe, vjerujem da Banjaluka ima kvalitetne arhitekte koji mogu ponuditi dobro rješenje“, kaže Tanja.

Dodaje da Pozorište Jazavac ima dobru kosu ravan, ali sama sala nije baš prilagođena.

„Ipak, moguće je da budemo u publici i pozdravljamo napor da nam se to omogući. Narodna biblioteka nam je veliki trn u oku. Nedopustivo je nepristupačna. Tim više što je to ustanova koja je vezana i za proces obrazovanja, a nepristupačna je u svakom smislu. Banski Dvor ima neadekvatno i vrlo opasno rješenje i pri tom se, ako ste u kolicima, morate najaviti telefonom da dolazite. Moram istaći da su radnici koji rade tamo (portiri i tehničko osoblje pretpostavljam) preljubazni i spremni pomoći, ali ne mogu ništa da urade i oni i mi smo stavljeni u opasnu situaciju i izloženi riziku“, kaže naša sagovornica, koja je i pokrenula inicijativu #hoćuukino.


Originalan članak:


Naslovna fotografija: Wheelchair, [Autor: Steve Buissinne, fotografija preuzeta sa: Pixabay]