Poražavajuće: Većina mladih želi da pobjegne iz BiH

Šta i ko tjera mlade iz BiH

 


Izjava koju je dao naš direktor Dejan Lučka dao za Magazin BUKA

Članak je dostupan na sljedećem linku: Poražavajuće: Većina mladih želi da pobjegne iz BiH: Ne tražimo puno! Dajte nam normalnu platu i život dostojan čovjeka


Rezultati najnovije Studije o mladima u BiH, koja je obuhvatila 1. 000 mladića i djevojaka u dobi od 14 do 29 godina iz svih krajeva BiH, pokazali su da većina mladih, njih skoro 62 odsto, u manjoj ili većoj mjeri žele napustiti zemlju.

Ako se to uporedi sa nalazima ranije Studije o mladima, čak 12,6 odsto više mladih žele otići iz zemlje nego što je to bio slučaj prije tri godine.

U poređenju sa zemljama regiona, mladi iz BiH izrazili su snažniju želju za odlaskom od vršnjaka iz Slovenije i Hrvatske, ali znatno slabiju želju od onih iz Srbije i sa Kosova.

„Zabrinjavajući je podatak da 40 odsto mladih želi da napusti zemlju zauvijek, drugi dio planira ostati u inostranstvu duže od 20 godina, njih 18 odsto, zatim slijede oni koji bi ostali određeni broj godina. Želju za povratkom izrazila je većina mladih ljudi, međutim, oni planiraju provesti najproduktivnije godine negdje drugo, što ima šire društvene posljedice“, navodi se u studiji.

Razlozi odlaska se nisu promijenili u odnosu na prethodnu Studiju o mladima iz 2015, pa mladi i ovoga puta kao osnovne razloge odlaska ističu unaprijeđenje kvaliteta života, bolje poslovne prilike, kao i bolje obrazovanje.

„Zabrinjavajuće je da mladi koji su trenutno zaposleni, takođe iskazuju želju za odlaskom, najčešće zbog loših uslova tržita rada i malih plata koje često ne podmiruju ni osnovne životne troškove, a planiranje porodice dovodi u pitanje“, navodi se u pomenutoj studiji.

Šta bi se moralo promijeniti da bi zaustavili egzodus ljudi iz BiH, posebno mladih, pokušali smo saznati u razgovoru sa Dejanom Lučkom, direktorom Banjalučkog centra za ljudska prava. 

Konkretno, našeg sagovornika smo pitali šta bi dovelo do stvaranja bolje atmosfere za život u ovoj zemlji.

„Prije svega, moramo izgraditi atmosferu u kojoj građani neće morati da preko političke stranke i ‘sistema vlasti’ ostvaruju svoje ciljeve, već zahvaljujući svom znanju i stručnosti. To je proces koji nije jednostavan i koji mora biti multudisciplinaran u svakom pogledu. Mladi ljudi moraju početi vidjeti svoju kvalitetnu budućnost ovdje, u kojoj postoji nada i perspektiva i mimo političkih i interesnih torova. Za stvaranje takve atmofere, industrija se mora obnoviti i pokrenuti,  državni organi postati servisi građana i zaista im biti na usluzi, pamet mladih mora dolaziti do izražaja, pravna država i vladavina prava moraju početi mnogo bolje funkcionisati, a kvalitet života se mora umnogome poboljšati, dok strančarenje, kriminal i državni kriminal moraju biti svedeni na najmanju moguću mjeru. Potrebno je stvoriti društveni ambijent u kojem mladi ljudi žele da ostanu, stvaraju svoje porodice, rade i žive životom dostojnim čovjeka“, kaže Lučka. 

Da bismo zadržali mlade ljude i ostale građane ovdje, potrebno je unaprijediti odnos organa i institucija na entitetskom, državnom i lokalnom nivou prema njima, bez uplitanja pojedinačnih, partijskih i sličnih uskih interesa i igrarija. 

Dakle, kako tvrdi naš sagovornik, građani moraju imati mogućnost da žive i da budu uspješni bez uplitanja određenih interesno-političkih grupacija. 

MLADI BRAČNI PAROVI

Takođe, on navodi da mladima treba dati priliku da se dokažu i da pokažu da su spremni da zemlju vode naprijed, a ne samo da budu ukras i poslušnici sistema. Potrebno je da se izađe iz zone sivila i mladima ponudi bilo kakva perspektiva, koja nije crna ili siva. 

„U stvaranju takve atmosfere i ‘društva sa nadom’ u kome će se poboljšati demografska slika, posebna pažnja bi trebalo da bude posvećena rođenju prvog djeteta kod mladih bračnih parova. U ogromnoj većini slučajeva, rođenje baš tog prvog djeteta je prepreka koju je najteže preći, prije svega zbog nesigurnosti života i nedostatka nade u bolje na ovom području, a onda u jednakoj ravnini i zbog finansijske nesigurnosti. Vlada bi trebalo ozbiljno da krene u davanje novčanih i još više nenovčanih podsticaja mladim ljudima za rođenje djece. Prva mjera koja bi pokrenula stvari u pravom smjeru bi bilo ukidanje bilo kakvih poreza i dodatnih davanja na dječiju opremu, odnosno opremu za bebe i smanjenje cijena za sve što služi za podizanje i odgoj male djece. U saradnji sa lokalnim vlasti trebalo bi da se poradi i na davanju kvantitativnijih i kvalitativnijih prvih poklon paketa za rođenje djeteta, koji bi roditeljima pružao sigurnost u prvih par mjeseci djetetovog života. Takođe, kao dio natalitetne politike trebalo bi sprovesti smanjivanje potrebe plaćanja određenih davanja, poreza i ostalih doprinosa sa svakim rođenim djetetom u određenoj porodici, te bi tako, primjera radi, porodica sa četvoro djece bila oslobođena plaćanja naknade za grijanje, odvoz smeća ili RTV taksu, porodica sa troje djece bi plaćala 20% od pune cijene, ona sa dvoje 50%, a ona sa jednim 80%. Isto tako, trebalo bi mladim bračnim parovima koji su podigli stambene kredite u saradnji sa nekim vladinim programom, umanjivati rate za stambene kredite sa svakim novim rođenim djetetom u jednoj porodici. Dalje, moguće je i npr. davati određene penzije za majke koje rode četvrto i svako naredno dijete, podstičući time rast nataliteta“, navodi Lučka.

OBRAZOVANJE I POSAO

U sklopu samog obrazovanja i podizanja djece, trebalo bi praviti nove vrtiće, koji bi bili apsolutno besplatni za sve, bez bilo kakvih skrivenih davanja, djeci davati besplatne udžbenike tokom cijelog osnovnoškolskog, srednjoškolskog i fakultetskog obrazovanja u javnim obrazovnim ustanovama, uvesti besplatni prevoz za svu djecu i mlade tokom osnovnoškolskog, srednjoškolskog i fakultetskog obrazovanja, studentima davati mnogo veće popuste u različitim sferama i sl.

Lučka navodi da je potrebno u saradnji sa obrazovnim ustanovama podsticati upis mladih nakon osnovne škole na deficitarna zanimanja u srednjim školama i nakon srednje škole na deficitarna zanimanja na fakultetima, i garantovati posao mladim ljudima nakon završetka školovanja. Posao u kome bi plata bila na normalnom nivou. 

„A normalan nivo je onaj nivo zbog kojeg mladi ne bi išli ‘trbuhom za kruhom’. Primjera radi, dosta mojih drugova koji su otišli ‘preko grane’, bi zasigurno ostalo, prvo da su mogli naći posao, i drugo da im je plata sa završenim fakultetom bila bar 1000 KM, a ne 400 KM. Tu je moguće i davanje dodatnih podsticaja mladima koji se školuju ili studiraju deficitarna zanimanja, odnosno ona zanimanja za koje postoji velika mogućnost zaposlenja nakon završetka srednje škole ili fakulteta, uz klauzulu u ugovorima i obećanje posla koji bi mlade zadržavao u zemlji.“

Ovaj mladi čovjek smatra da je neophodno i uvođenje što više prakse kao standarda za sva zanimanja u okviru srednjošloskog i fakultetskog obrazovanja. Kako kaže, ovo je potrebno povezati sa mogućnošću da mladi ljudi nakon završetka srednjeg i visokog obrazovanja ostanu na tim radnim mjestima. Danas na javnim obrazovnim institucijama (državnim) školuje kadar za inostranstvo, i ne nudi nikakvu pozitivnu perspektivu mladim ljudi da ostanu u njoj.

Mladim ljudima je jedan od najvećih problema u našem društvu, zbog kojeg, između ostalih, i napuštaju ovu zemlju, visok nivo korupcije u svim društvenim sferama. 

Zato je potrebno raditi na kampanji suzbijanja korupcije u svim oblastima.

STAMBENA POLITIKA

On navodi da je potreban i institucionalni razvoj stambene politike mladih i formiranje specifičnih programa za potrebe mladih bračnih parova do 35 godina starosti, u kojima bi izgradnja i prodaja omladinskih stanova mladim ljudima po nižim cijenama od tržišnih bila glavna ideja vodilja. 

„Ovo sve, naravno, uz klauzule u ugovorima koje bi osigurale da mladi ostanu. Pored toga, potrebno je pružiti i konkretnu pomoć mladima prilikom kupovine ili izgradnje stambene jedinice, bilo to jednokratno davanje ili smanjenje određenih administrativnih troškova. Vlada treba da inicira i izmjenu zakonskih propisa u cilju smanjenja rente i takse za uređenje građevinskog zemljišta i ostalih izdataka koji su neophodni za sprovođenje programa stambenog zbrinjavanja mladih ljudi, koji u ogromnom postotku žive sa roditeljima“, tvrdi naš sagovornik.

PREDUZETNIŠTVO

Vlada treba i da radi na kreiranju podsticajnog ambijenta za generisanje, rast i razvoj preduzetničkih ideja mladih, a pogotovo kroz administrativnu podršku mladim preduzetnicima, kroz smanjenje birokratskih i drugih prepreka u osnivanju i razvoju preduzetništva i obezbjeđenje sistematske podrške mladim ljudima koji se bave preduzetništvom. 

„To bi moglo da se kreće od apsolutnog smanjenja administrativnih barijera i čekanja, do oslobođenja od određenih davanja u prvim godinama pokretanja biznisa. BiH bi se, isto tako, mogla brendirati u određenim područjima, prateći primjere nekih evropskih država, kao slobodna zona za freelance poslovanje, u kojima bi se mladima koji rade freelance poslove isplatilo ostati i poslovati legalno, jer bi porezi, doprinosi i davanja bili svedeni na namjanju moguću mjeru. Sa sprovođenjem takve ideje, moglo bi se ozbiljno privući i stanovništvo iz susjednih, kao i iz ostalih evrospkih država u kojima su davanja veća, te se tako trend odlaska mladih preokrenuti u trend dolaska…“, navodi između ostalog Lučka, čije mišljenje dijele mnogi mladi ljudi..

Dosta su se planovi pravili samo radi ispunjavanja forme, bez konsultacija sa onima za koje se izrađuju. Vrijeme je da oni koji su izabrani da kroje bolju budućnost za sve građane  shvate da je voda došla do grla. Da će sve više mladih, obrazovanih i radno sposobnih napuštati ovu zemlju, odlaziti trbuhom za kruhom u potrazi za onim što ovdje ne mogu sebi da obezbijede.

A da bi se to promijenilo, potrebno je za početak razumijevanje i iskrena želja da se stvari pomjere sa mrtve tačke, te konkretne mjere i njihovo provođenje. Nažalost, toga još uvijek nema. Hoće li biti? Pa, zavisi upravo od onih koji su do sada samo blijedo gledali kako se ova zemlja osipa i nestaje.

Pitali smo mlade ljude koji traže posao, šta je to bi zadovoljilo njihove potrebe i što bi ih spriječilo od pomisli da napuste ovu zemlju.

Odgovori koje smo dobili su skromni. Većina njih ne traži mnogo, ali su svi saglasni da je vrijeme da se stvore uslovi u kojima bi se radnik osjećao kao čovjek.
Svi oni naglašavaju da je važno da se počne cijeniti stručnost, znanje i sposobnosti radnika. Kao i da je vrijeme da plate uhvate korak sa osnovnim potrebama.

Evo šta su nam rekli oni koji traže posao:

Maja Kalinić već duže vrijeme pokušava da pronađe posao u struci, ali bezuspješno.

“Do sad nisam mogla da nađem posao u struci, ne zato što ga nisam tražila već zato što ga nisam mogla dobiti. Jer, svi mi znamo kako se ovdje dobija posao. Sa druge strane, uslovi na drugim poslovima koji se nude su veoma loši. Od toga što je u ponudi ne može da se osigura život dostojan čovjeka. Sigurno bi jedan od uslova za normalan život bio posao gdje bi imala normalnu platu, a pod tim podrazumjevam platu koja može da pokrije bar osnovne životne troškove. Ne tražim ja neki luksuz, putovanja, šopinge, ali moramo imati uredno plaćene doprinose, da imamo osiguranje, da imamo posao sa noramalnim radnim vremenom, da se cijeni znanje i zvanje.”

Nikolina Dukić tvrdi da je veoma teško pronaći posao koji bi zadovoljio osnovne potrebe mladog čovjeka.

“Ja  nisam ni malo zahtjevna i javljala sam se na razne oglase i konkurse, ali još uvijek nisam nasal neki posao. Mislim da većina mladih ljudi ovdje nisu zahtjevni i ne traže mnogo, ali ni u takvim uslovima ne mogu naći posao. Ja samo želim posao koji bi zavisio od moga rada i gdje bi bila sigurna da neko vrednuje na pravi način ono šta radim i šta znam. Takođe, ja ne očekujem da radim nešto za šta nisam stručna, ali sa druge strane smatram da je veoma bitno da radnik bude adekvatno plaćen i da ove plate ne odgovaraju potrebama. Ovdje ljudi dobijaju platu od 400 do 500 maraka, što nikako nije dovoljno za mlade ljude, posebno one koji imaju porodicu. Mislim da bi prosječna plata od 1.000 maraka bila dobar pokazatelj da ima nade. “

Naša sljedeća sagovornica se sprema za odlazak iz BiH, ali kako kaže još uvijek želi da vidim šta se nudi za mlade ljude koji bi ostali da rade i žive u svojoj državi.

“Sve ono što je u ponudi na tržištu ne može zadovoljiti naša interesovanja iz prostog razloga što sve kompanije nude poslove koji ne mogu zadržati radnike u BiH. Ovdje se sve što bi zadovoljilo neke potrebe mladih ljudi vrti oko IT tehnologije, a ne možemo svi biti orijentisani ka toj vrsti posla. Tu se postavlja i pitanje zašto uopšte studiramo neke druge fakultete u našoj državi. Ja iskreno ne planiram ostati ovdje i trenutno čekam vizu za Ameriku i ne mislim da se vraćam dok se ovdje ne iskorijeni politika koja se uvukla u svaku poru. Jer tek tad će se stvoriti ovdje povjerenje i vjera da može da se napreduje. Da bih promjenila svoje mišljenje i ostala da radim ovdje prvi uslov bi bio da ne budem dio nikakve politike, da me niko ne maltretira, da imam pravo da izrazim svoje stavove i slično”

Aleksandar Nikolić je nezaposlen već dvije godine, ali još uvijek ne odustaje. Nada se da će uskoro pronaći posao, ali i povratiti nadu u bolje sutra.

“Nadam se da ću uskoro uspjeti da pronađem posao. Mi bi ovdje morali da mijenjamo mnogo toga, da ponudimo mladim ljudima normalno radno vrijeme, da imamo platu u skladu sa standardom u kojem živimo, jer trenutna prosječna plata ne odgovara osnovnuim životnim potrebama, a da ne govorimo o svemu onome što jedan mlad čovjek možda želi i što može sebi da priušti negdje na Zapadu. Zbog toga su mnogi i otišli odavde. Ja se maksimalno trudim da ostanem, ali ako ne bude drugog izlaza i ako se ništa ne pomjeri na bolje biću prinuđen i na taj korak. Za sad se nadam da će bar prosječne plate porasti na 1.000 KM, kako se najavljuje, jer bi to bio jedan pozitivan impuls za sve nas.”


Originalan članak: