Preglasavanje i diskriminacija za najbolje ljude

Preglasavanje-i-diskriminacija-za-najbolje-ljude-Zasjedanje-oba-vijeca-Skupstine-SRBiH-u-junu-1991

Referendum jedne strane

U Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini (koja je bila dio Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije) 1992. godine sproveden je referendum o nezavisnosti, kojem su se protivili srpski predstavnici u organima vlasti, a podržavali su ga predstavnici Bošnjaka (tada zvanično nazivani Muslimanima) i Hrvata. Sa mišljenjem svojih predstavnika u većinskom smislu, slagali su se i narodi iz kojih su dolazili.

Tokom rasprave u tadašnjoj skupštini oko održavanja referenduma, došlo je do mnogih čarki između učesnika. Nakon prepirki u skupštini, predsjednik skupštine, poslanik Srpske demokratske stranke je okončao sjednicu za taj dan, u 3.30 ujutro 25. januara 1992. godine, zakazavši novu sjednicu za par časova kasnije, u 10 sati ujutro istog dana.

Nekih sat vremena kasnije poslanik Stranke demokratske akcije stao je pred govornicu, pozvao skupštinu na red i, u odsustvu srpskih poslanika, stavio na glasanje prijedlog za održavanje referenduma koji je usvojilo 130 poslanika (od ukupno 240).

(Ne)legitimni predstavnik

Danas, većina hrvatskog stanovništva u BiH, smatra da novoizabrani član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Željko Komšić, nije njihov legitimni predstavnik, jer mu Hrvati u većini nisu iskazali povjerenje.

Iako je sve odrađeno legalno i u skladu sa Ustavnom BiH, stranke hrvatske provencijencije smatraju da novoizabrani član Predsjedništva neće zastupati njihove interese, a čak se pojavljuju i priče da će te interese, bolje od njega, štiti srpski član Predsjedništva Milorad Dodik.

Diskriminiši sve

Već neko vrijeme traje izborna diskriminacija svih koji se ne izjašnjavaju kao dio konstitutivnih naroda u BiH (što su npr. potvrdile i odluke u slučajevima Sejdić and Finci v. Bosnia and Herzegovina i Zornić v. Bosnia and Herzegovina).

Pored toga, izborni sistem je, vjerovali ili ne, diskriminirajući i za konstitutivne narode, Hrvate, Srbe i Bošnjake (odluka Pilav v. Bosnia and Herzegovina), i za manjine (već spominjana presuda Sejdić i Finci v. Bosnia and Herzegovina) i za one koji se izjašnjavaju samo kao građani ove države (Zornić v. Bosnia and Herzegovina), zavisno od kriterijuma koji se uzme.

Stil života

Dakle, preglasavanje, diskriminacija i nemogućnost da se čuje sopstvena strana, kao i da se prezentuju i brane sopstveni interesi su rak rane savremene BiH, od njenih početaka pa do danas.

Dok se raspravlja o ovim stvarima, novom „Dejtonu”, vraćanju izvornom „Dejtonu”, sprečavanju preglasavanja ili zaštiti vitalnih nacionalnih interesa, ja se rado prisjetim anegdote koja kaže da je pokojni akademik Radomir Lukić, kada su ga pitali šta misli o Ustavu SFRJ iz 1974. godine, rekao:

To je najbolji ustav… ali za najbolje ljude.

I preglasavanje i diskriminacija dolaze od ljudi, i samo ih ljudi mogu zaustaviti.

Da li će se to desiti u BiH? Sumnjam.

Zašto? Zato što nismo najbolji ljudi…


Naslovna fotografija: Zasjedanje oba vijeća Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine u junu 1991,[Fotografija preuzeta sa: Parlamentarizam u Bosni i Hercegovini u uslovima političkog pluralizma (1990-1995)]