![[:bs]Banjalučki centar za ljudska prava[:en]Banjaluka Centre for Human Rights[:]](https://www.blchr.org/wp-content/uploads/2021/05/Banjalucki-centar-za-ljudska-prava-header-and-footer-logo.png){kind=logo}
Nasljeđivanje nije samo prenos imovine; ono odražava i ključni trenutak kada se prava i dostojanstvo članova porodice stavljaju na test.
U Republici Srpskoj, poslije smrti roditelja, često nastaju situacije u kojima različiti članovi porodice ne dobijaju jednak tretman u ostavinskom postupku: jedno dijete je živjelo sa roditeljima, drugo duži period u inostranstvu; jedno dijete je rođeno u braku, drugo iz vanbračne zajednice i sl.
Iako Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske jasno propisuje ravnopravnost svih nasljednika, u praksi neinformisanost, porodične predrasude i složeni odnosi mogu dovesti do povrede prava i nepravde. Upravo zato se nasljeđivanje danas sve češće posmatra i kroz prizmu ljudskih prava, jer jednaka prava nasljednika nisu samo pravna, već i moralna kategorija.
Ustavna i međunarodna zaštita prava na nasljeđivanje
Pravo svojine i nasljeđivanja garantovano je Ustavom Republike Srpske (član 55), koji propisuje da se pravo svojine može ograničiti samo zakonom i u javnom interesu.
Na međunarodnom nivou, Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, poznatija kao Evropska konvencija o ljudskim pravima (član 1 Protokola broj 1) štiti pravo svakog pojedinca da mirno uživa svoju imovinu, što uključuje i nasljedna prava.
Evropski sud za ljudska prava je u više presuda, poput Marckx protiv Belgije (1979), utvrdio da diskriminacija djece po osnovu rođenja (u braku ili van njega) predstavlja povredu prava na imovinu i prava na porodični život.
Drugim riječima, svaki nasljednik mora imati jednaka prava, bez obzira na porodični status, pol ili mjesto prebivališta.
Šta kaže Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske
Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske uređuje ko ima pravo da naslijedi i na koji način.
Njegovo osnovno načelo nalazi se u članu 8, koji propisuje da nasljednici istog reda nasljeđuju u jednakim dijelovima.
To znači da:
- sva djeca, bez obzira na to da li su rođena u braku ili van njega, imaju jednaka prava;
- bračni i vanbračni partneri imaju ista nasljedna prava, pod uslovom da se dokaže trajna zajednica života;
- usvojena djeca imaju ista prava kao i biološka;
- muškarci i žene nasljeđuju pod jednakim uslovima.
Ovo načelo jednako se primjenjuje i u slučajevima nasljeđivanja po zakonu i po testamentu.
Ostavinski postupak i pravo na pravično suđenje
Ostavinski postupak u Republici Srpskoj vodi sud. Tokom tog postupka, svi nasljednici moraju biti pozvani, obaviješteni o toku rasprave i imati priliku da učestvuju u ostavinskom postupku.
To proizlazi iz međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava, kao što je član 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji svakom garantuje pravo na pravično suđenje. U kontekstu nasljeđivanja, to znači:
- pravo da učestvuju u postupku;
- pravo da budu obaviješteni o odlukama;
- pravo da podnesu prigovor ili žalbu;
- pravo na obrazloženu odluku suda.
Ukoliko bilo koji od ovih elemenata izostane, nasljednik može smatrati da mu je povrijeđeno ljudsko pravo, što otvara mogućnost žalbenog postupka, apelacije Ustavnom sudu ili obraćanja Evropskom sudu za ljudska prava.
Kada nejednakost postane diskriminacija
Iako zakon propisuje ravnopravnost, u praksi se i dalje javljaju razlike. Najčešće su pogođeni:
- žene, koje se ponekad odriču nasljedstva pod porodičnim i društvenim pritiskom;
- vanbračni partneri, koji imaju teškoće u dokazivanju zajednice života;
- nasljednici koji žive u inostranstvu, jer nisu na vrijeme obaviješteni o raspravi.
U takvim i sličnim slučajevima, nejednakost u postupku može prerasti u diskriminaciju, što je suprotno principima koji u međunarodnom i domaćem pravu nalažu zabranu diskriminacije.
Zato je važno da sudovi i notari ne samo formalno, nego i suštinski obezbijede ravnopravno učešće svih nasljednika.
Da bi se osigurala puna zaštita ljudskih prava u nasljednim postupcima, potrebni su i dodatni koraci:
- dostupna besplatna pravna pomoć građanima koji nemaju mogućnosti da angažuju advokata;
- digitalizacija sudskih postupaka, radi lakše komunikacije s nasljednicima u dijaspori;
- edukacija o pravima nasljednika, kao što to čini podcast Pravni kompas;
- javne kampanje koje objašnjavaju kako se prava nasljednika mogu zaštititi.
Ravnopravnost nasljednika nije samo pravni ideal, već i svojevrsno ogledalo poštovanja ljudskih prava u društvu. Kada se svakome pruži jednaka šansa da zaštiti svoje pravo i naslijedi ono što mu pripada, pravo postaje stvarnost, a ne samo riječ u zakonu.
Disklejmer:
Ovaj tekst ima informativni karakter i ne predstavlja pravni savjet. Za konkretne slučajeve obratite se advokatu ili notaru u Republici Srpskoj.
