Aktivnosti

Stan na dar, ali malo sutra – Vladina rješenja – Imaš platu, nemaš krov nad glavom!

Zemlja socijalne nepravde - Radnici gladuju i propadaju, mocnici caruju

Izjava koju je dao zamjenik direktora našeg centra Dragan Todorović za magazin BUKA

Članak je dostupan na sljedećem linku: Stan na dar, ali malo sutra – Vladina rješenja – Imaš platu, nemaš krov nad glavom!


Šta donose nove mjere?

Većina mladih u ovoj zemlji preko 30 godina ostaje kod svojih roditelja, tu zasnivaju i porodice, preživljavaju iz dana u dan i onda, zbog nikakvih ili slabo plaćenih poslova, na kojima se njihovo znanje nimalo ne poštuje, odlaze što dalje odavde u potrazi za boljim životom, dostojnim čovjeka.

Jer, život u kome vi radite za bijednu platu od 500 KM i živite kod tate i mame, dok čekate dijete, kojem nećete moći priuštiti osnovne stvari i ne zove se život. Ne, to je gubljenje vremena u kojem sebi samo produžavate agoniju, u nadi da će se nešto promijeniti do vaše konačne odluke da napustite ovu zemlju zauvijek.

A vrijeme prolazi i ništa se ne mijenja! A da se i neće promijeniti pokazuju prvi potezi iz Vlade RS kojima bi se navodno trebalo pomoći mladima i svima onima koje život na ovim prostorima ne štedi. 

Naime, u Narodnoj skupštini RS se raspravljalo o Nacrtu zakona o socijalnom stanovanju. Inače, to bi značilo, kako predlagač kaže, mogućnost obezbjeđenja stana fizičkim licima koja iz različitih, a prvenstveno ekonomskih, socijalnih i zdravstvenih razloga, nisu u mogućnosti da samostalno riješe stambeno pitanje.

Ako bismo gledali realno, u ovu grupu spada većina mladih ljudi bez posla ili sa primanjima ispod 1.000 KM. Ipak, Vlada je izgleda i ovaj zakon pisala samo radi ispunjenja forme, bez stvarne želje da pomogne onima koji bi sutra trebali da postanu pokretač razvoja, a danas ne mogu sebi da obezbijede ni krov nad glavom. 

Naime, u ovom nacrtu, Vlada je omogućila da pravo na socijalne stanove ima samo ono domaćinstvo čija primanja po članu ne prelaze iznos od 25 odsto prosječne neto plate. Kao da neko sa primanjima od 250, 300 ili 500 KM može sebi obezbijediti krov nad glavom.

Na ovo je ukazao i narodni poslanik PDP-a Draško Stanivuković, koji je rekao da, kada je ovaj zakon u pitanju, podržava samo namjeru da se ovo uredi.

“Svaki član zakona pobija onaj prethodni. Vi ste ovde stavili da pravo na socijalne stanove ima ono domaćinsto koje po članu ne prelazi iznos od 25 odsto prosječne neto plate. Znači da po osobi ne prima više od 212 KM mjesečno. Ne daj Bože da neko zarađuje 213 KM, ode stan. Osuđujem svaki cenzus da se nešto dobije, isto je i sa dječjim dodatkom”, rekao je Stanivuković.

Zakon je komentarisao i poslanik SDS-a Nedeljko Glamočak, koji smatra da treba omogućiti olakšice mladim bračnim parovima.

“Mislim da predlagač treba da ima u vidu sve ove rasprave i da razmisli o mogućnostim otkupa socijalnih stanova”, rekao je Glamočak.

Dragan Todorović iz Banjalučkog centra za ljudska prava smatra da ovaj zakon predstavlja još jednu u nizu ad hoc mjera koje se donose sporadično i koje same pojedinačno ne proizvedu željene efekte. 

„Pokazalo se da ovakve mjere samostalno, ukoliko nisu dio većeg sveobuhvatnog sistema mjera, nisu dovoljne da riješe probleme zbog kojih se i pristupilo njihovom donošenju. To vam je kao da pokušavate da ugasite požar jednom ili dvjema kantama vode. Naravno da nećete uspjeti“, kaže Todorović. 

Ipak, on napominje da treba sačekati da vidimo u kakvom tekstu će ovaj zakon na kraju biti usvojen u NSRS i početak njegove primjene, ali nije veliki optimista u pogledu rezultata te primjene.

„U prethodnom periodu smo imali mnogo sličnih pokušaja da se veliki društveni problemi riješe pomoću jednog ili dva zakona, ali bi ti pokušaji kao po pravilu propadali i problemi bi ostajali neriješeni“, rekao je on.

Primjenom ovog zakona možemo očekivati da određeni broj mladih ljudi riješi (barem privremeno) pitanje stanovanja, i to se može označiti kao pozitivna stvar. Mada, kako kaže Todorović, postavlja se pitanje da li je dovoljno jednom mladom bračnom paru sa dvoje djece 38 m2 stambenog prostora, koliko im je propisano ovim nacrtom zakona?

„Takođe, nacrtom ovog zakona je predviđeno da se stanovi na korištenje dodjeljuju putem javnog konkursa.  Imajući u vidu dosadašnje iskustvo građana sa ovakvim vidom odlučivanja o nekom njihovom pravu i javnu tajnu da su ovakvi konkursi samo paravan za razne vidove koruptivnih radnji, moram izraziti sumnju u to da će u ovom slučaju baš sve biti rađeno zakonito i da će raspodjela ovih stanova biti pravedna i ‘ni po babu ni po stričevima’. Stoga postoji opravdana bojazan da će veliki broj mladih ljudi ostati uskraćen za ovakav vid pomoći, a da će ove stanove na korištenje dobiti većinom oni ‘odabrani’ sa dobrom ‘zaleđinom’.“

Na kraju, Todorović konstatuje da ove mjere same po sebi i u slučaju da budu provođene na najbolji mogući način neće mnogo toga promijeniti. 

„Odlazak ljudi iz RS i demografska slika jesu gorući problem naše Republike. Međutim, i pored toga što je problem stambenog pitanja jedan od najvećih sa kojima se mladi susreću, tu je i čitav niz drugih problema koji utiču na odluku da neko ode odavde. Ukoliko nekome ko je nezaposlen date stan na korištenje, čak i sa vrlo malom zakupninom, on opet nije u stanju da redovno plaća režije i zakupninu bez stalnog izvora prihoda. Dakle, samo rješavanje stambenog pitanja davanjem na korištenje neke garsonjere neće mnogo pokolebati nečiju odluku da napusti RS i otisne se na rad u inostranstvo“, kaže Todorović.

Nesumnjivo je da se mladi, ali većina drugih građana Republike Srpske, svakodnevno susreću sa mnogim problemima koji ih onemogućavaju da vode normalan život.  Kako bi bio riješen makar jedan dio tih problema potreban je veći sveobuhvatni sistem mjera.  
Međutim, naš sagovornik, znajući sve mane i slabosti korumpiranog sistema u kome živimo u RS, strahuje da će jedan takav sveobuhvatan pristup rješavanju nagomilanih problema građana ostati samo pusta želja običnog čovjeka u Republici Srpskoj.

Predsjednik Udruženja ReStart Srpska Stefan Blagić kaže da ideja ovog zakona nije loša, ali sam zakon je mogao mnogo bolje da izgleda, primarno iz dva razloga. 

“Prvi jeste što je donja granica mjesečnih primanja isuviše niska, rekao bih skoro i besmisleno niska, jer kada uzmete da jedan mladi bračni par sa primanjima koja su 400 maraka ili manja, i koji je de facto u stanju socijalne potrebe, zakupi jedan od socijalnih stambenih objekata i plati sve komunalije, prosto ne može preživjeti niti jedan mjesec. Isti ograničava i petu kategoriju boraca Republike Srpske, pri pokušaju da stekne jedan od ovih stanova. Dakle, iz tog ugla, granica od 212 konvertibilnih maraka definitivno treba da bude veća (makar trećina prosječne plate za prethodnu godinu). Sa druge strane, u zakonu je takođe ostavljena mogućnost da se u izuzetnim slučajevima stanovi dodjeljuju mimo konkursne procedure, što će reći da je ostavljeno dosta mjesta za zloupotrebu. Nadam se da griješim, ali vjerujem da ćete već iduće godine pisati tekst na tu temu, jer će neke od zloupotreba izaći na vidjelo”, kaže za BUKU Blagić.

Predsjednik Vlade RS Radovan Višković rekao je da podržava sve kritike i primjedbe, te da će uvažiti sve sugestije koje budu bile moguće.

Naglasio je da je činjenica da su se svi usaglasili da im ovaj zakon treba, a da će se o svemu naknadno raspravljati.

Osim toga, bilo bi lijepo vidjeti da iz Vlade nakon dužeg vremena uvaže primjedbe na loše napisan zakon, ali i da umjesto svrstavanja maldih ljudi u socijalni status, napokon pokrenu sveobuhvatnu demografsku politiku potrebnu za institucionalni razvoj stambene politike mladih i formiranje specifičnih programa za potrebe mladih bračnih parova do 35 godina starosti, u kojima bi izgradnja i prodaja omladinskih stanova mladim ljudima po nižim cijenama od tržišnih bila glavna ideja vodilja.
 
Ovo sve, naravno, uz klauzule u ugovorima koje bi osigurale da mladi ostanu u Srpskoj. Pored toga, potrebno je pružiti i konkretnu pomoć mladima prilikom kupovine ili izgradnje stambene jedinice, bilo to jednokratno davanje ili smanjenje određenih administrativnih troškova. Vlada treba da inicira i izmjenu zakonskih propisa u cilju smanjenja rente i takse za uređenje građevinskog zemljišta i ostalih izdataka koji su neophodni za sprovođenje programa stambenog zbrinjavanja mladih ljudi, koji u ogromnom postotku žive sa roditeljima. 

Sve ovo treba da pokrene Vlada, ista ona koja probleme vidi samo do 212 maraka.