Tekst koji su napisali Dejan Lučka i Dragan Todorović za Lola magazin
Članak je dostupan na sljedećem linku: Stereotipi koji se podgrijavaju: Mizoginija u našem društvu
Stereotipi i mizoginija su, nažalost, još uvijek dio svakodnevice našeg društva.
Mizoginija se manifestuje na mnogo različitih načina, uključujući polnu diskriminaciju, ponižavanje žena, nasilje prema ženama, seksualnu objektifikaciju itd. Takođe, često se određene mizogine poruke puštaju u javni etar putem reklama i kampanja kojima se promovišu druge stvari, kao što su npr. borba protiv alkoholizma, politički ciljevi ili prodaja određenih proizvoda.
Sve ovo je pojačano predrasudama koje teško iščezavaju iz javnog života. Stereotipi i predrasude o ženama su duboko ukorijenjene u društvu koje ih prihvata kao „ispravan“ obrazac ponašanja. Na taj način ovi stereotipi bivaju brižljivo njegovani i zbog toga su među ovdašnjim narodom prisutni godinama (određeni stereotipi i vijekovima).
Tako sjenku mizoginije možemo da vidimo i u „jeziku, na filmu, kroz nasilje u porodici, pornografiji, u humoru, omalovažavanju ženskih sposobnosti, pa sve do podučavanja žena da ne budu zadovoljne svojim tijelom već da teže nekom iskrivljenom idealu“.
Sva (post)jugoslovenska društva su preuzela patrijarhalno ustrojstvo porodice. Na istoj osnovi su postavljeni i ukupni muško-ženski odnosi. Jasno izražena dominacija muškarca je nešto što je za većinu stanovnika ovih prostora prirodno stanje stvari i, u skladu sa tim, nešto što ne bi trebalo mijenjati.
Baš u takvom okruženju, mizoginija pronalazi plodno tle za bujanje i često postaje sastavni dio opšteg poimanja muško-ženskih odnosa, neodvojiv i nerazlučiv od njihove stvarne suštine. Upravo takvo je i društvo u kome mi živimo. Dokaz za to su slučajevi mizoginije o kojima smo mogli čitati i čuti u prethodnom periodu, a koji jasno pokazuju da su stereotipi i predrasude o ženama itekako prisutni kod nas.
Mizoginija `18 – nekoliko primjera
Jedna od prvih mizoginih poruka u 2018. godini se desila u toku kampanje protiv vožnje u alkoholisanom stanju pod nazivom „Proslavi odgovorno – ako misliš piti, vozač nemoj biti”. U promotivnom spotu koji je korišten za ovu kampanju radilo se o muškarcu koji je u alkoholisanom stanju, nakon boravka kod kuma na slavi. Zbog njegove alkoholisanosti, supruga mu otima ključeve od automobila. Pri sjedanju na suvozačevo mjesto, muškarac daje neumjesan komentar koji upućuje njoj i gledaocima: „Šta sam doček’o, da me žena vozi“.
Dalje, na taj komentar nastavlja se i strašan komentar djevojčice (njihove kćerke) koja sjedi na zadnjem sjedištu, koja kaže: „Tata, bolje je i mama, nego rakija“. Koliko god poruka da se ne vozi pijan bila dobra, stereotipna mizoginija naprosto izbija iz ovog videa. Žena je prikazana kao „polusposobna“ za vožnju, i pritom je sa tim veoma dobro upoznata i njena kćerka. Ovim videom su žene ponižene i izvrgnute ruglu i lažni stereotipi o ženama kao lošim vozačima (ponovo) su isplivali na površinu.
Aktuelan je bio i slučaj kada je novinarka i vlasnica „Quantum of Science“ bloga, Jelena Kalinić, primila na Fejsbuku degutantne seksističke poruke od književnika i suvlasnika izdavačke kuće „Buybook“, Gorana Samardžića. Samardžić je komentarisao na javnom Fejsbuk postu kako su one žene koje su majke ljepše nego li „nemajke“, a u privatnoj poruci joj pričao o „muženju u fildžan“ i „zamrzavanju onog“.
Na ovaj slučaj ispočetka je reagovalo malo medijskih kuća, ali se nakon desetak dana i prašine koja se digla na društvenim mrežama, i reagovanja Lejle Kalamujić i Dragana Bursaća, broj mainstream medija koji su reagovali, odnosno makar pisali o ovom slučaju, dosta povećao. Simptomatično je što je seksualno uznemiravanje jedne žene, koja ga je odlučno podijelila sa javnošću, svoj prvi veći medijski izvještaj zabilježilo tek nakon što se o njemu oglasio jedan muškarac.
Takođe, u političkoj kampanji koja je u toku u cijeloj Bosni i Hercegovini, često su vidljiva mizogina ponašanja i postupci, pa se tako npr. jedna od kandidatkinja proglašava „većim muškarcem“ od njenog protivkandidata, uz pokušaj kvazi opravdanja mizoginije da je to samo „u političkom smislu“. Očigledno da, prema mišljenju određenih struktura i pojedinaca, mjera za uspjeh u politici više nije političko umijeće ili znanje, nego to koliki je ko „muškarac“, šta god to značilo.
Navedeni slučajevi su samo mali dio ukupnog broja slučajeva u kojima je pokazana netrpeljivost prema ženama, na ovaj ili onaj način. Nažalost, mali broj tih slučajeva dobije medijsku pažnju koja bi uključivala javnu osudu.
Šta dalje?
Poražavajuća je činjenica da je mizoginija sveprisutna u našem društvu. Takvo stanje je nedopustivo u društvu koje teži punom ostvarenju vladavine prava i punom poštovanju ljudskih prava.
Stoga je potrebno uraditi mnogo više na polju borbe protiv mizoginije i reagovati makar javnom osudom, a kada je to moguće i pravnim sredstvima na svaki novi slučaj u kome ona bude ispoljena. Pored toga, neophodno je i u obrazovnom sistemu od malih nogu naglašavati ravnopravnost i suzbijati uticaje mizoginih poruka koje se nekada mogu naći čak i u školskim udžbenicima.
Takođe, mediji bi trebalo da porade na izbacivanju mizoginih poruka iz vlastitog prostora, pri tome često i upozoravajući na mizogine poruke određenih grupa, pojedinaca ili drugih medija. Na taj način će se povećati osjetljivost društva na takve pojave i stvoriti okruženje u kome stereotipi i predrasude o ženama neće biti smatrani normalnim stanjem stvari, već negativnim pojavama koje je potrebno u potpunosti eliminisati.
Napomena: Banjalučki centar za ljudska prava, kao izvor ovog teksta, je nevladina, nestranačka i neprofitna organizacija osnovana radi unapređenja i boljeg razumijevanja ljudskih prava i borbe za ljudska prava.
Originalan članak:
Naslovna fotografija: Girl Silence, [Autor: Ivan Pretorius, fotografija preuzeta sa: Pixabay].
